Kissing Spines kod konja – moje iskustvo: od dijagnoze do povratka u sedlo

Kada mi je veterinarka pokazala rendgenske snimke Casparovih leđa i po prvi put izgovorila riječi „Kissing Spines", nisam zapravo ni mogla zamisliti što će to značiti za nas. U tjednima nakon toga večerima sam na internetu pročitala zaista svako iskustvo o konjima s dijagnozom Kissing Spines koje sam mogla pronaći. Željela sam shvatiti što nas čeka i čitati o ljudima koji su to već prošli. Upravo zato sada zapisujem našu priču – iskreno, uz sve ono što je prošlo dobro, kao i ono što bih danas napravila drugačije.

Na samom početku važna napomena: Kissing Spines je ozbiljna dijagnoza – zahtijeva rendgensku snimku i nadzor veterinara. Ono o čemu ovdje govorim moje je osobno iskustvo s jednim konjem i nije zamjena za pregled i nadzor tvog veterinara.

Kako je počelo naše iskustvo s dijagnozom Kissing Spines: prvi znakovi kod Caspara

Caspar je 13-godišnji hanoverski kastrat s kojim se iz hobija bavim dresurnim jahanjem. Godinama je bio potpuno pouzdan. No, tijekom jedne zime to se polako počelo mijenjati. Pri sedlanju postao je osjetljiv, priljubljivao bi uši i okretao glavu prema meni. Pod sedlom je nakon zagrijavanja često bio napet, a pri prelasku u galop redovito bi se ritnuo. Nije se više pravilno kretao preko leđa, mahao je repom i djelovao općenito nezadovoljno.

Iskreno rečeno, prvo sam pogrešno protumačila te znakove. Mislila sam da je to do hladnog godišnjeg doba, loših dana ili njegovog raspoloženja. Neko vrijeme sam čak mislila da je jednostavno postao tvrdoglav. Došao je sedlar, prilagodio sedlo i na par tjedana bilo je malo bolje – a onda se sve vratilo. Tek kad bi se Caspar trgnuo prilikom četkanja leđa, shvatila sam da to nije problem s raspoloženjem, nego bol. To što taj trenutak nisam ranije shvatila ozbiljno, jedino je zbog čega danas doista žalim.

Što Kissing Spines kod konja zapravo znači

Moja mi je veterinarka to u miru objasnila, pa pokušavam to prenijeti onako kako sam razumjela. Duž kralježnice nalaze se takozvani trnasti nastavci. Kod dijagnoze Kissing Spines ti su nastavci – osobito na području ispod sedla – preblizu jedan drugome ili se dodiruju. Odatle potječe naziv: trnasti nastavci se „ljube". To može uzrokovati pritisak i bol, posebice kada bi konj trebao podići leđa pod težinom jahača.

To se dijagnosticira rendgenom. Moja je veterinarka dodatno opipala leđa i uz pomoć lokalne anestezije provjerila dolazi li bol doista iz te regije. Važnom mi se učinila njezina sljedeća rečenica: ne pokazuje svaki konj s neobičnim rendgenskim nalazom smetnje, a izraženost varira od blage do snažne. Sam nalaz, dakle, nije cijela priča – sve ovisi o tome ima li konj bolove i kako se kreće u svakodnevici. To mi je pomoglo da ne pomislim odmah na najgore, ali da ipak shvatim situaciju ozbiljno. Ipak je to problem s leđima, a ne sitna boljka.

Što smo sve promijenili – i to ne samo hranidbu

To mi je bila najvažnija spoznaja: kod sindroma Kissing Spines ne postoji jedno univerzalno rješenje. Ono što je nama pomoglo bila je kombinacija više mjera koje smo usuglasili zajedno s veterinarkom i fizioterapeutkinjom.

Medicinski dio preuzela je veterinarka i ciljano liječila zahvaćeno područje. Paralelno s tim još smo jednom temeljito provjerili sedlo, jer je odgovarajuće sedlo ključno kod ovakvih problema. Fizioterapeutkinja za konje redovito je tretirala Caspara i pokazala mi vježbe koje mogu odraditi između terapija.

Ipak, najveći dio posla bio je na treningu – a on je dugotrajan. Cilj je bio izgraditi muskulaturu leđa na način da nastane više prostora između trnastih nastavaka kako bi Caspar ponovno mogao nositi svoja leđa. Puno smo radili na stavu rastezanja, odnosno prema naprijed i dolje, kako bi podigao leđa. Uz to, radili smo vježbe s tla, na motkama i kavaletama, lonžirali u pravilnom stavu i neprestano radili na penjanju uzbrdo. Jahanje na početku gotovo uopće nije bilo u planu; puno sam s njim šetala i omogućila mu što više slobodnog kretanja na pašnjaku kako je to bilo moguće. Sve se to odvijalo polako i s jako puno strpljenja. Bilo je dobrih i manje dobrih dana, a morala sam naučiti razmišljati u tjednima i mjesecima, umjesto u pojedinačnim jedinicama treninga.

Kako je nuvallo move postao dio Casparove svakodnevice

Tijekom ove intenzivne faze oporavka, željela sam dodatno podržati Caspara iznutra. Bilo mi je jasno: ako sada ponovno trenira cijelo tijelo, zglobovi, tetive i vezivno tkivo bit će prilično opterećeni. Najprije sam isprobala klasični prah za zglobove – i to je neslavno propalo. Caspar ga je uporno izbjegavao, na dnu hranilice svaki bi put ostao višak, a on bi ga jednostavno obišao. Upravo je to glavni problem kod takvih dodataka: ono što konj ne pojede, ne može mu ni pomoći.

Moja fizioterapeutkinja mi je zatim preporučila nuvallo move Snacks. Najviše me oduševilo nešto vrlo praktično, a to je da ih Caspar doista jede – ravno iz ruke, bez vaganja i bez praha koji stvara prašinu. Dnevna doza za konja teškog oko 500 kilograma iznosi šest Snacks, odnosno oko 30 grama. Oni, između ostalog, sadrže glukozamin, MSM, kolagen i hijaluronsku kiselinu, dakle upravo one gradivne elemente koji igraju važnu ulogu kada su u pitanju zglobovi i tetive. Baza se sastoji od lanene pogače, rižinih mekinja i lanenih sjemenki te je bez pšenice i kukuruza – to mi je bilo važno jer je Caspar u stresnoj fazi bio i pomalo osjetljivog želuca. Također mi se učinilo praktičnim što su ovi Snacks ADMR usklađeni i nemaju karencu, jer sam potajno ipak imala cilj jednoga dana ponovno ići na natjecanja. Od tada su ovi Snacks neizostavan dio naše svakodnevne rutine i više nikad nisam morala brinuti stiže li naša podrška doista tamo gdje konju najviše treba.

Kako smo danas – i moj iskreni savjet za tebe

Tijekom tjedana i mjeseci primijetila sam da Caspar postaje opušteniji. Danas se ponovno da opušteno osedlati, a ujutro djeluje manje ukočeno nego na početku. Imam osjećaj da se općenito kreće puno gipkije i s više radosti. Najveću zaslugu za to, po mom mišljenju, definitivno imaju strpljivi treninzi, liječenje kod veterinarke, odgovarajuće sedlo i fizioterapija. nuvallo move Snacks bili su u tom periodu gradivni element kod kojeg mi je prvenstveno bilo drago da ga Caspar prihvaća bez ikakvog problema.

Ono što ti želim poručiti ako se upravo i ti nalaziš u toj situaciji: shvati prve znakove ozbiljno i rano zatraži rendgensko snimanje, umjesto da takvo ponašanje odbaciš kao tvrdoglavost. Sindrom Kissing Spines neće nestati sam od sebe, i to ostaje tema kojoj se moraš posvetiti – mi do danas dosljedno održavamo trening i kretanje. A ako se tvoj konj, baš kao i Caspar, nalazi u zahtjevnoj fazi i želiš mu pružiti podršku za zglobove i tetive, ali je do sada odbijao svaki prah, za nas su nuvallo move Snacks bili varijanta koja ne ostaje ležati u hranilici. Ovakva vrsta podrške ionako ima smisla samo tijekom dužeg vremenskog razdoblja od najmanje osam do dvanaest tjedana – strpljenje je kod cijele te priče svakako ono najvažnije. Ako te razina prihvaćanja kod tvog konja dosad frustrirala kao i mene, prema mojem se iskustvu definitivno isplati isprobati ih.